Payload Logo

Tri prijatelja „pobeđuju“ berzu

Author

Vladimir Cuk

Date Published

Moj prvi susret sa berzom se desio pre više od 20 godina. Bio sam još student,

kada sam sa dva drugara iz gimnazije rešio da „okušam sreću“. Kako je tačno išlo, ko

je dao predlog, ko podržao, više se i ne sećam, a i nije toliko bitno. Neki novac smo

uzeli od roditelja i krenuli. Ušli smo „na vreme“, prinosi su rasli. Na nekom od naših

susreta nakon inicijalnog ulaganja, bili smo „začuđeni“ zašto više ljudi ne ulaže, da li

je moguće da ne vide ono što mi vidimo. Ubedio sam i neke ljude oko sebe da

investiraju. Delovalo je da je najveći rizik - rizik propuštene prilike. Rizici da nešto može

da krene po zlu nisu delovali nešto značajni.

Naše najveće pojedinačno ulaganje je bila Agrobanka, tada jedna od

najtraženijih akcija Beogradske berze. Banka je delovala solidno i pre govorkanja da

će biti privatizovana, što je dodatno poguralo cenu akcija na gore. Osećaj da smo

„uhvatili boga za bradu“ je sveprisutan. To je bilo doba tržišne dinamičnosti,

privatizacije, zeleno doba Beogradske berze. Reperni indeks Beogradske berze Belex

15 je ustanovljen u septembru 2005. i inicijalna vrednost mu je bila 1.000. U maju

2007. vrednost mu je bila preko 3.300.

Nastavak priče naslućujete. Malo politička nestabilnost, malo Kosovo, a onda

puno svetska ekonomska kriza. Neki novac smo izvukli, ali naš „kraljev dragulj“ je

ispratio poznatu dinamiku propasti banaka: postepeno, pa odjedanput. Još nekoliko

banaka je otišlo u stečaj, broj kompanija na berzi se smanjio, trgovanje gotovo zamrlo.

Nakon višegodišnjeg tavorenja sa trocifrenom vrednošću, belex15 je u aprilu 2024

godine dostigao vrednost koju je imao kad je krenuo 2005. U martu 2024 sam dobio

poziv od brokera da je stečaj Agrobanke završen i da se prijavim za 2.000 dinara po

akciji.

Davanje kredita bez adekvatnog obezbeđenja, po političkoj osnovi, uz

pretpostavku da će sve rasti, nije nikakav srpski izum. Mnogo je banaka širom sveta

na taj način propalo, a propadaće i u buduće. Ali realno mi nije bio kriv neki pohlepni,

neoprezni, bahati bankar. Pohlepa, slepilo za rizike, iluzija kontrole, ma izvući će se…

tako su rezonovala tri prijatelja. Tako su i prošla.